Fra Jure ima 80 godina, na -15 nosi kratke rukave, a otkrio nam je kako već pedeset godina izbjegava prehladu: Koja zima, pa ja spavam otvorenih prozora, pokrijem se samo s dvije dekice!

Znate li koliko hladno može biti u jaceri, kako bi se po dalmatinski nazvala ledara? E, pa u župnom uredu u ličkom Križpolju, kojim stoluje fra Jure Marčinković, i u njegovu stanu koji se nalazi u sklopu crkve, još je gore od toga.

Hladno je toliko da dok sjedite u kuhinji u debeloj skijaškoj zimskoj jakni, u srcu ledene Like, osjećate mraz koji vam počinje strujati od stopala. Pa se diže, hvata noge, ruke, prste koji od mrzline više ne mogu držati penkalu. Za malo vremena stakla naočala počinju se magliti od toplog daha. A fra Jure, bosanski franjevac, katolički svećenik, zvijezda Laudato TV-a, preko puta nas, za istim tim stolom, sjedi u polo majici kratkih rukava. I smije se.

– Nikada ne grijem. Živim u hladnoći, na to se čovjek lako navikne. Ma nije ovo ništa, još sam prozor maloprije zbog vas zatvorio da vam bude toplo. Pa vani je samo minus tri, četiri, pet, tu negdje. Magla je, ali nema tu straha. Prava zima dođe tek kad padne na minus 15, onda malo upalim grijalice da mi cijevi ne popucaju od leda. Koja zima, nema zime, pa ja spavam otvorenih prozora, pokrijem se samo s dvije dekice. Koliko je vani, toliko bude u kući. Nema kod fra Jure grijanja. Ja sam vruće krvi. To vam je sve od Kneippove metode življenja, njegova nauka o čeličenju hladnom vodom. Davno sam je usvojio. Kneipp je bio genijalac, on je kupanjem u ledenoj vodi pobijedio tuberkulozu. Tako i ja radim – kaže 76-godišnji svećenik, župnik u Križpolju, Stajnici i Jezeranama, u kojima je obnovio crkvu do te mjere da je postala, vele, najljepšom u cijeloj Lici.

Vidi odlično, okretan kao zec

Fra Jure iznad kratkih rukava i po najvećem mrazu vani nosi jaknicu nalik našima za kasno proljeće. Ako nije jaknica, onda je tu habit, njegova radna uniforma. Čvrst je to, ali istovremeno i tanak sloj materijala pod kojim bi netko drugi od hladnoće mučno umro kao svojedobno partizani na Igmanskom maršu. Fra Jure se smije, zima ga ne plaši, muka je njemu od pregrijanih ličkih kuća u kojima bakice raspale pećice. Obori ga tada sparina s nogu, sav se užari, grune mu krv u tijelo, dođe mu slabo, legao bi odmah, zaspao isti tren.

Već 50 godina, kaže, nije bio prehlađen, ne zna što je to gripa ni viroza, na pragu je osamdesete, a vidi kao mačka u noći, ne trebaju mu naočale ni za blizu ni za daleko. Okretan je i brz kao zec. Po 200 viceva znade ispričati bez stajanja, a upravo piše sedmu knjigu. Jedna od njih, “Zlata vrijedni savjeti”, nosi stotine mudrosti vezanih uz pomoć u kućanstvu, kuharske i kuhinjske doskočice, savjete za čišćenje, održavanje rublja, posteljine, nakita, obuće, odjeće, razne recepte… Malo mu domaćica ravnih ima.

– Pa da, ja jesam možda poseban, možda na neki način. I moji župnici mi, kad dođu u posjet, kažu – ma ti nisi normalan čovjek u kakvoj hladnoći živiš. A kako se tek ljudi čude kada me vide na kupanju u moru po najvećoj zimi. Običavam se spustiti do Novog Vinodolskog, zaplivam, izađem vani, obučem se i onda trčim. E, da, 76 mi je. Dugo ću vam ja živit. Od Kneippove mudrosti sam puno naučio, a onda sam na nju nadovezao još neka pravila. Pijem dnevno tri litre izvorske vode, koju sam donosim iz brda, profiltriram je i držim u kanistru. Ne pijem sokove, osim onih koje sam pravim. Ne pijem gazirano, alkohol, jedem puno voća i povrća, mesa manje, ribe više. Specijalitet su mi polpete od mljevene hobotnice. Moji župnici i biskup tada traže repete – kaže.

Sam kuha i sprema kuću

Da, sam kuha, sprema kuću, čisti, pere. Uzgaja piliće, zna ih dijeliti i svojim župljanima. Ispred kuće ima zaklon s drvima, ali ona tu bezveze čuče. Crkvu ipak zgrije subotom, onako je malo zažmari da ubije lički led. Veli nam kako je župljana sve manje, mladost iz Like ide svojim putima. A on je tu nakon Kanade, Njemačke, Australije, brojnih župa u kojima je stolovao, našao raj na zemlji. Mislio je više ne raditi, no igrom slučaja ponuđen mu je angažman na HTV-u i Laudato TV-u. Prihvatio je vjersku televiziju, usput je došla i ponuda za svećenički angažman, s ponudom lokacije gdje god bude želio na području Like. On je izabrao Križpolje, srce ovoga kraja, njemu je tu divota Božja.

– Bosanski franjevci su odvajkada skupljali recepte narodne medicine, tako sam i ja nastavio tim putem. I skupilo se njih već 1260, koje sam sabrao u mojoj knjizi “Ljekaruša”. Ima tu još knjiga sa starim receptima koji uvijek imaju istu istinu, tu da svaka bolest ima svoj lijek u prirodi. I da moraš misliti zdravo da bi bio zdrav. Ako misliš učestalo kako ćeš na jednom mjestu tijela dobiti rak, onda ćeš ga na kraju baš tu i dobiti. Um je velika sila i uvijek treba biti okrenut pozitivnim mislima. Moje su knjige postigle veliki uspjeh, jedna o njemačkoj povijesti bila je i bestseler.

Onda je došla i Laudato TV, na kojoj govorim o lijekovima iz prirode, svojstvima biljaka, plodova, narodnoj recepturi, njihovu djelovanju na određene zdravstvene tegobe. Moje se emisije gledaju diljem svijeta, svakodnevno me zovu ljudi, pitaju za savjet. Zovu iz Kanade, Europe, Amerike, odasvud – veli fra Jure.

Ima on svoj stav i po pitanju marihuane. A pritom se veže na itacu, posebnu vrstu koja je po njegovu mišljenju najdjelotvornija biljka na svijetu. Litra njezina ulja doseže cijenu i do 5000 eura, kaže fra Jure, tvrdeći kako je on apsolutni pobornik korištenja marihuane u medicinske svrhe. Ali isključivo uz strogi liječnički nadzor.

– Svatko tko se ne osjeća dobro, tko ima kakve tegobe, mora prvo otići kod doktora. A tek onda, kada medicinska struka utvrdi stanje stvari, tada se na bolest može djelovati i narodnom medicinom. Priroda je lijek, mi smo dio prirode, to je poenta svega. A uz tu poentu najbolje ide i užitak hladnoće, na koju se čovjek nakon nekog vremena tako lako navikne – kaže fra Jure i izleti na ličku ledenu zimu, u oblak stalne magle, na hladnoću, kao da je ljeto. Nama se smrznula krv u žilama. A on gušta li gušta.

Izvor/https://slobodnadalmacija.hr/