Sveta Hildegrada iz Bingena, poznata kao jedan od najvećih umova svojega doba, u svojim spisima među ostalim pruža i mnoštvo savjeta o prehrani i bogatstvu što ga sadrže namirnice, a njezina su otkrića i danas, 800 godina kasnije, vrlo aktualna.
Hildegarda iz Bingena (Bermersheim vor der Höhe, 16. rujna 1098. – Bingen am Rhein, 17. rujna 1179.), njemačka časna sestra, katolička mističarka, književnica i skladateljica. Papa Benedikt XVI. proglasio je Hildergardu crkvenom naučiteljicom 7. listopada 2012.
Opće moralno rasulo ugrožava čovjeka, dok zagađenost prirode, odnosno zemlje i voda štetno djeluju na njegovo zdravlje. Također, neumjerenost u jelu i piću te nedostatak određenih vrlina dovode do tjelesnih bolesti, očaja i depresije. Kad se dogodi neravnoteža u organizmu i bolest, čovjek da bi ozdravio ima na raspolaganju niz biljaka i biljnih pripravaka, no posebno je važan povratak temeljnim vrlinama: vjeri, umjerenosti, velikodušnosti i razboritosti, zapisala je još u 12. stoljeću sestra benediktinka Hildegarde (1089. – 1179.).
Rođena je kod Mainza u Njemačkoj, kao deseto dijete u plemićkoj obitelji i odmah je odlučeno da će biti poslana u samostan. Za života je djelovala kao teologinja, umjetnica (dramaturginja i skladateljica), s darom proroštva. Naime, već su je i suvremenici poštivali kao Božju glasnicu s karizmom vizionarskog gledanja i sposobnostima čudotvornog liječenja i uslišanja molitvi.
Iako je i u svoje vrijeme dobila dopuštenje tadašnjeg Pape da zapisuje i objavi vizije koje ima (čime je ‘priznao’ mogućnost da komunicira s nebeskim glasom), sveticom ju je proglasio tek papa Benedikt XVI., i to 2012. Prema zapisima, ona je još kao dijete primala vizije o tome kako čovjek treba živjeti, što jesti i kako se vladati da bi održao duhovno i tjelesno zdravlje, a u 42. godini dobila je ‘poziv’ da javno govori, odnosno zapisuje ono što će vidjeti u vizijama.
Zapisivala je sama, ili diktirala sestri ili svom duhovnom učeniku Volmaru, na latinskom jeziku. Iako nikada nije dobila medicinsko znanje, niti je u to vrijeme mogla ozbiljnije izučavati djelovanje pojedinih biljaka, Hildegard u svojim medicinskim djelima s iznimnom točnošću opisuje brojne bolesti i njihove simptome te ih precizno razlikuje ovisno o uzrocima.
Uz recepte kako pripraviti pojedini lijek, ona daje i precizno objašnjenje kako se ljekoviti učinak pojedine biljke ostvaruje, odnosno kako pojedina biljka djeluje na organizam. U svojim medicinskim knjigama opisala je oko 2000 različitih biljaka, biljnih mješavina i eliksira, no ti su zapisi nakon njene smrti zagubljeni.
Otkriveni su slučajno. Otkrio ih je njemački liječnik, dr. Gottfried Hertzka, kad je u vrijeme Drugoga svjetskog rata bježeći od nacista došao u Konstanz i tamo pronašao njezine knjige. Trebalo mu je 20 godina da ih prevede i prilagodi s latinskog na njemački, te da pronađe ljude koji će pristati na liječenje po Hildegardinim metodama. Na temelju toga je napisao knjigu “Tako liječi Bog“, koja je prevedena i na hrvatski jezik.
Nakon te knjige Hildegardina medicina se čudesno proširila područjem oko Konstanza i s vremenom sve veći broj liječnika u njemačkom govornom području počeo je primjenjivati Hildegardin način liječenja. Osnovan je i Hildegardin centar za liječenje, u sklopu kojeg se primjenjuju terapije koje je Sv. Hildegard zapisala. U međuvremenu je moderna medicina u laboratorijskim istraživanjima potvrdila ljekovitost mnogih pripravaka koje Hildegarde spominje, tako da se mnogi danas koriste kao sastojci lijekova, zbog čega mnogi Sv. Hildegardu smatraju začetnicom fitoterapije, kaže profesorica i prevoditeljica Višnja Bartolović, koja se godinama bavi prevođenjem knjiga utemeljenih na zapisima o Sv. Hildegarde i proučavanjem njenog života.
Održala je seminar “Savjeti sv. Hildegarde iz Bingena za tjelesno i duhovno zdravlje“, u Duhovno obrazovnom centru Marijin dvor, u Dvorcu Lužnica blizu Zaprešića, koji drži Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog.
Dnevni rituali
Dan treba započeti jutarnjom molitvom. Zatim hladnom vodom isperite zube i usta, kako biste isprali sluz koja se u ustima nakupila tijekom noći. Ta sluz sadrži otrove nakupljene u organizmu koje treba izbaciti. Na prazan želudac prožvačite malo sjemenki koromača. Doručkujte tek kad ste se dobro razbudili.
Zdravi ljudi doručak mogu odgoditi i do 11 sati, odnosno neće imati potrebu jesti čim se ustanu. Ako imate tu potrebu, to je znak da postoje zdravstveni problemi. Za doručak pojedite nešto toplo, jer će to dati energiju organizmu i pokrenuti ga. Primjer dobrog doručka je kaša od pira s voćem. Uz obroke smijete piti, ali malo.
Općenito, treba piti umjereno i ne čekati da ožednimo tako da su nam suha usta. Štetno je piti ili jesti prevruće (juhe, čajeve), prehladno (sladoled i sokovi s ledom), jesti suho ili piti previše tekućine. Previše različitih jela škodi – nastaju tumori, reuma, artroza, dok konzumacija previše različitih pića izaziva loš krvni serum.
Prednost dajte hrani koju ste sami pripremili. Ako osjećate potrebu, uvedite popodnevni odmor, ali ne odmah poslije obroka (prošećite ili napravite nešto po kući u međuvremenu). Možete odrijemati 20-ak minuta, više od toga povećava umor. Zdrave osobe mogu raditi na radnom mjestu koje od njih zahtijeva aktivnost i kretanje.
Bolesni trebaju raditi sjedeći. Žene trebaju raditi lakše poslove od muškaraca. Idite u krevet rano, odnosno ne ostajte predugo budni jer to štetno djeluje na organizam. Poželjno je spavati 7 do 8 sati. Ako se jednom tijekom noći probudite, to može pomoći da se mozak u snu bolje obnovi. Ako patite od nesanice, ili imate problema sa spavanjem, pomozite si čitanjem Svetog pisma, ili izmolite krunicu. Pomaže i čaj od cvjetova naranče, ili prije odlaska u krevet pojedite kompot od jabuke s 1 do 2 žlice maka (bez kuhanja ili druge obrade). Za bolji san pomaže topla kupka s uljem lavande, tvrdila je Hildegarde.
6 zlatnih pravila sv. Hildegarde
– Zapisi koji su ostali iza Hildegarde sadrže “Šest zlatnih pravila” koja su temelj zdravlja.
Prvo, ona poučava da su namirnice lijek i da ih kao takve treba koristiti.
Drugo, preporučuje da se za održavanje zdravlja koriste prvenstveno ljekovita sredstva iz prirode, što je i danas korisno jer mnogi moderni lijekovi imaju nuspojave, osim ako nisu u pitanju teže bolesti ili potreba da odstranimo izrasline iz tijela, kada moramo surađivati s medicinom.
Savjetuje i da trebamo dovoljno spavati, što znači najmanje 7 do 8 sati, i kretati se, posebno u prirodi i zelenilu koje nas okružuje, a koje Hildegard naziva akumuliranom snagom života. Kretanje u prirodi je vrlo važno da bismo se opskrbili s dovoljno kisika, jer je nedostatak kisika jedan od prvih uzročnika bolesti, stoji u zapisima sv. Hildegard, ističe profesorica Bartolović.
Ona je vizionarski upozorila i na potrebu održavanja ravnoteže između rada i odmora (pod time se podrazumijeva i molitva i kontemplacija), dok na osjećaj da je priroda sve zagađenija te da i namirnice koje jedemo bivaju zagađenije odgovara preporukom da se provode detoksifikacije putem kupki, ili u saunama, kako bismo znojenjem izbacili otrove iz organizma.
Uz tih pet pravila, posebno je važno šesto: To da ustrajno radimo na tome da svoje ljudske slabosti nadvladamo vrlinama. To, među ostalim, podrazumijeva i pozitivan stav prema životu, duhovnu radost, vitalnost i kvalitetne međuljudske odnose. Hildegard polazi od toga da imamo slobodnu volju i da tu volju čovjek mora aktivno upotrebljavati, odnosno da se mora angažirati na tome da jača svoje vrline i tako održava zdravlje duha i tijela, pojašnjava profesorica.
S druge strane, ljudi koji se suoče s određenim problemima počnu normalnim smatrati gubljenje smisla i preživljavanje iz dana u dan. Mnogi pate zbog toga što u životu nisu ništa učinili, a neki još uvijek nisu odlučili žele li uopće živjeti ili umrijeti. Taj osjećaj nezadovoljstva, nevoljenosti, osjećaj da je čovjek bezvrijedan čini čovjeka slabim i bolesnim. Neki tu prazninu ne mogu nositi, pa spas pronalaze pretjeranom radu, alkoholu, drogama, seksualnoj neurednosti i drugim načinima koji bi ih odvukli od takvoga shvaćanja života.
No svaki čovjek osjeti u životu da je ljubav sposobna do temelja promijeniti život, kaže u jednom svom intervjuu voditelj Hildegardinog centra, dr. Wighard Strehlow, koji je nastavio rad dr. Hertzka. Naime, Hildegard je o tome pisala u “Knjizi o životnim zaslugama”, koju stručnjaci danas shvaćaju kao njezinu psihoterapiju – propisala je trideset i pet jakih duševnih vrlina koje liječe, te s druge strane trideset i pet mana koje blokiraju život i razaraju čovjekovo zdravlje. Kroz preobražavanje naših slabosti u jakosti nestaju blokade i oslobađa se snaga za ozdravljenje koje zahvaća čitavo čovjekovo tjelesno i duhovno biće.
Bog joj je pokazao što treba jesti
Hildegard namirnice dijeli na one koje su zdrave i vrlo korisne za čovjeka jer djeluju ljekovito, zatim na namirnice koje nisu štetne za organizam, ali nam ne donose neku korist, te na one koje su štetne za organizam i trebalo bi ih izbjegavati. Općenito preporučuje da dvije trećine naše prehrane čine zdrave i korisne namirnice, dok jednu trećinu mogu činiti one koje nam ne koriste, ali ih volimo i ponekad želimo jesti.
Organizam takav omjer može podnijeti, no jedemo li više od trećine loših namirnica dulje vrijeme, to je siguran put prema bolesti. No, svaka namirnica ima i djelovanje na raspoloženje, pa tako postoje i one koje izazivaju tugu i depresiju. Zbog toga ih je važno kombinirati tako da prevladavaju namirnice koje potiču pozitivno razmišljanje i raspoloženje. Također, Hildegard savjetuje da ne treba jesti sirove, odnosno neobrađene.
To se odnosi i na većinu voća i povrća. Naime, sirove namirnice štetno djeluju na slezenu, koja je odgovorna na imunitet i mnoga istraživanja ukazuju na to da ljudi koji jedu samo sirove namirnice češće imaju problema sa zdravljem. No, pod kuhanjem (odnosno obradom namirnica) Hildegarde podrazumijeva i dodavanje začina, kao u salatama, ili malo slatkog vrhnja, kao kad je u pitanju voće.
OPTIMALNE NAMIRNICE
Žitarice: Pir je općenito prema Svetoj Hildegardi glavna namirnica u prehrani – zagrijava tijelo, daje zdravu krv, otvoren um i dar vedrine. Od ostalih žitarica to su zob, integralna pšenica, raž (osim kod osoba sa slabim želucem). Žitarice nije dobro miješati, a pšenica i raž mogu se koristiti samo pečene (u kruhu i pecivima), ne i kuhane.
Mahunarke: Posebno slanutak, koji je koristan za zdravlje bubrega i kod depresije. U slučaju da vas napuhava, treba ga namočiti preko noći, pa baciti tu vodu i kuhati ga sa začinima koji potiču probavu. Od ostalih mahunarki to su: grašak (koristan je osobama koje se zacrvene kada su bijesne, ostalima manje), grah i soja.
Povrće: komorač (posebno koristan za zdravlje želuca), celer, bundeva, mahune, cikla, brokula, pastrnjak, salata, repa, mrkva, čičoka i druge.
Voće: jabuke, grožđe, dunje, ribizl, maline, kupine, dud, drijenak, datulje, limun, naranče, kesten i drugo. No, svo voće treba biti termički obrađeno, ili u voćnoj salati (dakle – začinjeno). Možete ga jesti s dodatkom slatkog vrhnja.
Ulje/masnoće: hladno prešano suncokretovo, bučino i bademovo ulje, slatko i kiselo vrhnje, maslac. Maslinovo ulje je samo za vanjsku upotrebu.
Meso: Jedite ga u malim količinama, a svinjsko meso nikako. Jedino starije osobe mogu jesti svinjetinu da bi ojačale. Riba je dobra ako ne živi na dnu mora (list) ili ne pliva po njegovoj površini.
ORGANIZMU NISU KORISNI:
Heljda, proso, ječam, krumpir, rajčice, paprika, patlidžan, kupus. Ako ih povremeno jedete, vodite računa da omjer u odnosu na zdrave namirnice nije veći od 30 posto.
ŠTETNE NAMIRNICE
Poriluk, krastavci, jagode, šljive i breskve, jer se u organizmu ponašaju poput otrova. Ako ih netko baš želi jesti, trebao bi ih “od-trovati“, tako da ih neko vrijeme drži u otopini soli i octa. Isto tako, treba izbaciti bijeli šećer i koristiti samo trščani.
NAMIRNICE/ZAČINI KORISNI ZA JAČANJE IMUNITETA:
češnjak, hren, limun; galgant i zubovac u prahu (njem. Bertram(pulver)) dodavati 1-2 puta vrha noža 1-3 puta dnevno u hranu, zatim đumbir (samo kad se loše osjećamo), te mješavina piskavice (10 g), bijelog papra (60 g) i kumina (20 g) u prahu – pojesti 1-3 puta na vrhu noža 1-3 puta dnevno s malo kruha nakon jela.
NAMIRNICE ZA DOBRO RASPOLOŽENJE:
pir, zob, kesten, komorač, slanutak, sladić (kao čaj, ili u prahu 1-3 puta dnevno 1-3 vrha noža dodavati u hranu), bademi (max. 10 komada dnevno zbog cijanida), buhačica (njem. Flohsamen) – 1-3 dnevno pojesti žličicu sjemenki uz dosta tekućine, izop i čubar (u prahu dodati 1-3 vrha noža 1-3 puta dnevno u hranu).
Vino za srčane bolesnike
Vino pomaže srčanim bolesnicima koji imaju problema s treperenjem, probadanjem, lupanjem i preskakanjem srca, djelotvorno je i kod aritmije, a postiže rezultate i kod neugodne angine pektoris. Desetak potpuno svježih stabljika peršina s lišćem, ali bez korijena, stavite u litru prirodnog čistog vina (može i crno i bijelo – samo da je domaće) i dodate mu jednu do dvije velike jušne žlice vinskog octa. Na laganoj vatri kuhajte 10-ak minuta (oprez – pjeni se).
Kasnije dodajte meda, i to pravog pčelinjeg, i lagano kuhajte 4 minute. Dok je još vruće, vino za srce dobro procijedite i prelijte u staklene boce (koje ste prethodno dezinficirali koncentriranim alkoholom). Što bolje zatvorite bocu s lijekom. Na dnu boce nastaje talog, koji također slobodno možete piti jer ne šteti, štoviše veoma je ljekovit. Preporuka je dnevno uzimati jednu do dvije jušne žlice ovog prirodnog lijeka, sve dok se tegobe ne ublaže i potpuno ne iščeznu. Kod težih srčanih oboljenja, vino za srce se može uzimati više mjeseci. Maksimalna doza je 3 jušne žlice po danu.
Kako uskladiti slabosti i vrline?
Čovjek koji ustraje u zlu se pretvara u “zvijer“, odnosno “čovjeka u životinjskom obliku“, kojim je moguće manipulirati. Onaj kojemu manjkaju kreposti, odnosno kome manjka ljubavi, milosrđa, nade i hrabrosti, razbolijeva se duhovno, time što iznutra otvrdne i okameni se, te se pretvara u ‘stup’ (ateizam), pada u ‘dolinu smrti’ (beznađe), ili postaje ‘vreća brašna’ bez oblika (kukavičluk, udobnost); konačno zapada u očaj, pri čemu postaje poput strašila za ptice na suhom drvetu, koje demoni i zlodusi gone ovamo-onamo, zapisala je Hildegarde.
U svojoj “psihoterapiji“ nudi mogućnost duhovnog, psihičkog i fizičkog ozdravljenja čovjeka, koji se treba izvući iz opisanog začaranog kruga uništenja. Kao prvi korak u tome vidi post, kojim se uklanjaju štetne tvari iz tijela i duše i sprječava ‘otvrdnuće’, dok se daljnje duhovno, psihičko i tjelesno ozdravljenje postiže molitvom, meditacijom i kontemplacijom, ističe profesorica Blažević.
– Sveta Hildegarda govori o uskoj povezanosti između tijela i duše, te prikazuje na koje se tjelesne organe odražavaju poroci (grijesi), te kojom krepošću može doći do ozdravljenja. Postoji 35 “parova kreposti i poroka“ koji djeluju u slojevima duše, koji se preko 35 kralježaka odražavaju na pripadajuće dijelove tijela. Prema knjizi „Hildegard-Heilkunde von A-Z“, autora dr. Wigharda Strehlowa, koja krepost nam nedostaje možemo provjeriti samoispitivanjem. Ako smo, primjerice, pesimistični, onda je za nas lijek nebeska radost. Drugi način ispitivanja je da prema tjelesnom oboljenju (slabosti) utvrdimo koje kreposti nam nedostaju. Na primjer, ako patimo od bolesti glave, onda su nam potrebne kreposti iz skupine 1. Dovoljno je odabrati jednu slabost/porok i na njoj raditi kako bi lančano došlo do poboljšanja zdravlja, ističe profesorica Višnja Blažević.
Svoje vizije Hildegarda je sakupila u tri knjige: prva i najznačajnija Scivias (“Znati put”) završenu 1151., Liber vitae meritorum (“Knjiga životnih zasluga”) i De operatione Dei (“O Božjim radovima”) također poznatu kao Liber divinorum operum (“Knjiga proročkih radova”). U ovim knjigama, napisanim tokom njenog života, ona opisuje svaku viziju a zatim je objašnjava. Opis njenih vizija je bogato dekoriran po njenim instrukcijama, a dekoracije su vjerojatno iscrtale druge časne sestre u samostanu, dok je pomoć u prepisivanju dao redovnik Volmar, sa slikama vizija. Njene interpretacije su obično prilično tradicionalne katoličke prirode. Njeni živopisni opisi fizičkih senzacija koje su pratile njene vizije dijagnosticirane su od strane neurologa (uključujući popularnog autora Olivera Sacksa) kao simptomi migrene. Drugi su ih vidjeli samo kao živopisne ilustracije prevladavajuće crkvene doktrine njenog vremena koje je podržavala, radije nego kao stvarne vizije. Knjiga je proslavljena u srednjem vijeku i tiskana prvi put u Parizu 1513.
Skorašnji porast interesiranja za žene u srednjem vijeku je doveo do Hildegardine popularizacije, posebno njene glazbe. Oko osamdeset kompozicija je sačuvano, što je značajno veći opus od svih poznatih srednjovjekovnih skladatelja. Među poznatijim radovima je Ordo Virtutum (“Red vrlina” ili “Igra Vrlina”), vrsta ranog oratorija za ženske glasove, s jednim muškim glasom – glasom Sotonal. Napisan je, kao i sva ostala njena glazba, da bi ga izvodile časne sestre njenog reda. Tekst njenih kompozicija koristi formu modificiranog srednjovjekovnog latinskog jezika jedinstvenog za Hildegardu, za koji je kreirala mnogo novih, sastavljenih ili skraćenih riječi. Sama glazba je monofona, sastavljena za ograničenu instrumentalnu pratnju, koristeći obično panovu frulu i okarakterizirana izuzetnim sopranskim dionicama.
Osim glazbe, Hildegarda je pisala medicinske, botaničke i geološke traktate, i čak, izmislila alternativni alfabet. Zbog izuma riječi i konstruiranog alfabeta, mnogi ju među tvorcima i proučavateljima umjetnih jezika smatraju svom srednjovjekovnom pretečom.
Hildegarda je jedna od prvih svetica za koje je kanonizacija službeno započeta, ali je proces trajao tako dugo da sva četiri pokušaja kanonizacije (posljednji je bio 1244.) nisu uspjela. Ipak, ona je bila zvana sveticom u narodu i prije nego što je kanonizacija počela. Kao rezultat dugoročne posvećenosti naroda, njeno je ime uzdignuto u rang svetaca u 16. stoljeću bez formalnog procesa kanonizacije. Njen spomendan je 17. rujna. Kovčeg s njenim relikvijama čuva se u njenom drugom samostanu u Eibingenu blizu Rüdesheima na Rajni.
Njoj u čast nosi ime asteroid 898 Hildegard.
Izvor/https://www.24sata.hr/lifestyle/ gena